Kroz rad je prikazano kako se osobama koje nisu sposobne voditi brigu o svojim interesima i pravima pruža pomoć u donošenju odluka kroz institut skrbništva. Pri tom je prikazan cjelokupni proces oduzimanja poslovne sposobnosti, te su analizirane zakonske odredbe koju uređuju taj proces kao i sudske odluke koje su dovele do izmjena Obiteljskog zakona koje više ne dozvoljavaju potpuno oduzimanje poslovne sposobnosti, već samo djelomično oduzimanje poslovne sposobnosti u segmentima koji su određeni od strane sudskog vještaka. Posebno se analiziraju početna saznanja s kojima raspolaže nadležni centar za socijalnu skrb gdje se utvrđuje ima li pojedina osoba duševne smetnje, pokretanja postupka oduzimanja poslovne sposobnosti, tijek samog izvanparničnog postupka pred nadležnim sudom, provođenje vještačenja od strane sudskog vještaka i na koncu rješenje suda o oduzimanju poslovne sposobnosti. Isto tako prikazani su i analizirani statistički podatci Centra za socijalnu skrb Split iz koje je vidljivo da je uslijed reforme obiteljskog zakona došlo do značajnog povećanja obujma posla uslijed obaveze revizije odluka suda donesenih po prijašnjim propisima, te se u radu zaključuje jesu li navedene promjene i povećan obujam posla bile potrebne i korisne za zaštitu osnovnih ljudskih prava u koje se zadire oduzimanjem poslovne sposobnosti. Iako su navedene promjene dovele do značajne promjene u samoj praksi i time dovele do značajnog povećanja obujma posla smatramo kako su navedene promjene bila potrebe i korisne za zaštitu osnovnih ljudskih prava u koje se zadire oduzimanjem poslovne sposobnosti.