Ovaj Diplomski rad daje cjelovitu analizu fenomenologije i vrsta računalnog kriminala, rasvjetljavajući izazove s kojima se suočavaju agencije za provedbu zakona i pravni sustavi. U radu je otkriven nedostatak konsenzusa među znanstvenicima i pravnim sustavima u vezi s preciznom definicijom računalnog kriminala zbog stalnog tehnološkog napretka koji stvara nove prilike za kriminalne aktivnosti. Rad je, također, analizirao kategorije računalnog kriminala. Hakiranje i neovlašteni pristup pojavljuju se kao jedan od najčešćih tipova, uključujući neovlašteni ulazak u računalne sustave ili mreže sa zlonamjernim namjerama. Napadi zlonamjernim softverom, poput virusa, crva ili ransomwarea, također se ističu kao istaknute vrste identificirane u radu. Krađa identiteta i prijevara značajne su vrste računalnog kriminala ispitane u radu, dok se kibernetička špijunaža i napadi koje sponzorira država prepoznaju kao sofisticirane vrste računalnog kriminala s ozbiljnim implikacijama na nacionalnu sigurnost i međunarodne odnose. Rad je također istražio motive i profile računalnih kriminalaca. Otkriveno je kako računalni kriminalci mogu biti pojedinci ili organizirane skupine, svaki s različitim motivima. Te organizacije često rade s primarnim ciljem financijske dobiti putem aktivnosti kao što su povrede podataka, napadi ransomwareom ili prijevare s kreditnim karticama. Dodatno, ispitivao je se i fenomen haktivizma i ideološki motivi koji stoje iza računalnog kriminala. U radu se, također, naglašavaju i posljedice koje ta kaznena djela predstavljaju za pojedince, organizacije i nacionalnu sigurnost. Konačno, otkriveno je kako je međunarodna suradnja u ovom području neophodna za uspješnu borbu sa svakim oblikom računalnog kriminala. Razumijevanjem motiva i profila računalnih kriminalaca, provedbom snažnih mjera kibernetičke sigurnosti i poticanjem međunarodne suradnje, društvo se može bolje zaštititi od posljedica računalnog kriminala i ublažiti njegov utjecaj.