Jedan od zadataka svjedoka tijekom kaznenog postupka je davanje iskaza o činjenicama koje je svjedok opazio ili saznao od drugih subjekata, a koji mogu biti od vaţnosti za rješavanje kaznenog procesa. U kaznenom postupku svjedok ima odreĎene duţnosti koje su propisane zakonom, a to su duţnost odazivanja pozivu, duţnost davanja iskaza, duţnost istinitog iskazivanja i duţnost trpljenja tjelesnog pregleda. Zakon o kaznenom postupku navodi da kad je prisutna mogućnost da bi svjedok davanjem iskaza ili odgovorom na pojedino pitanje sebe ili njemu blisku osobu izloţio ozbiljnoj opasnosti po ţivot, zdravlje, tjelesnu nepovredivost, slobodu ili imovinu većeg opsega taj svjedok spada u kategoriju ugroţenog svjedoka koji ima odreĎena prava. Osobit način ispitivanja i sudjelovanja ugroţenog svjedoka u postupku ureĎuju se Zakonom o kaznenom postupku, a najčešće su u ulozi ugroţenih svjedoka prikriveni istraţitelji i krunski svjedoci. Navedena vrsta svjedoka ovlaštena je uskratiti iznošenje osobnih, identifikacijskih podataka, ne odgovarati na pojedina pitanja ili ne davati iskaza u cijelosti, dok se ne osigura njegova zaštita. Zaštićeni svjedok ima pravo na brojne postupovne i izvanpostupovne privilegije koje bi u konačnici trebale rezultirati pribavljanjem ključnih dokaza za kazneni postupak uz minimiziranju štetnih posljedica po svjedoka koji predstavlja izvor dokaza.