| Sažetak | Forenzičar koji obavlja intervjuiranje dužan je strogo pratiti točno određene metode i tehnike intervjuiranja kako bi intervju bio kvalitetan a informacije dovele do cilja zbog kojeg se intervju i obavlja, u ovom slučaju rasvjetljenja kaznenog djela i privođenja njegovog počinitelja pravdi. Korak dalje ispred stručnjaka je kada su subjekt njihovog intervjuiranja djeca, pogotovo djeca žrtve kaznenog djela. Radi se o posebno osjetljivoj kategoriji koja je već izložena traumatskom iskustvu pa i provedba samog intervju mora biti posebno osjetljiva. Stručnjak koji ga vodi ujedno mora poznavati i razvojne značajke djeteta, odnosno razumjeti dob djeteta koje se intervjuira, procijeniti djetetovu sposobnost razlučivanja moralnosti, pristupiti djetetu blago, pripaziti da se ne izloži dodatnom stresu a iz svega toga dobiti dobar i kvalitetan intervju. Pored toga, prostorija u kojoj se intervju obavlja mora zadovoljiti toliko mnogo detalja da bi se dijete osjećalo opušteno i ugodno, a s druge strane toliko malo detalja da intervju ne bi prerastao u igru. Samo intervjuiranje djeteta žrtve kaznenog djela mora biti podijeljeno u strogo određene faze kao što su: uvod, uspostava odnosa, ispitivanje epizodičkog pamćenja, prelazak na pitanja relevantna za slučaj, istraživanje slučaja, pauza, dobivanje nespomenutih informacija, informacije o razotkrivanju, završavanje i neutralno tematiziranje. Na kraju, kao i kod svakog forenzičnog intervjua potrebno je provesti i evaluaciju kojom će se sagledati provedeni forenzični intervju kako bi se uočilo koje su bile prednosti a koje mane forenzičnog intervjuiranja i odrediti dobar i educiran stručnjak koji može nastaviti obavljati takve poslove jer forenzično intervjuiranje općenito, a pogotovo forenzično intervjuiranje djeteta, žrtve kaznenog djela, nije posao koji može obavljati svaki forenzičar. |
| Sažetak (engleski) | The forensic scientist who conducts the interview must strictly follow the exact methods and techniques of interviewing so that the interview is of high quality and the information leads to the goal for which the interview is being conducted, in this case elucidating the crime and bringing its perpetrator to justice. A step ahead of the experts is when the subjects of their interviews are children, especially children who are victims of a criminal act. This is a particularly sensitive category that has already been exposed to a traumatic experience, so the interview itself must be particularly sensitive. The expert who leads it must also know the child's developmental characteristics, i.e. understand the age of the child being interviewed, assess the child's ability to discern morality, approach the child gently, be careful not to expose himself to additional stress, and get a good and quality interview from all of this. In addition, the room in which the interview is conducted must satisfy so many details that the child would feel relaxed and comfortable, and on the other hand, so few details that the interview would not turn into a game. Interviewing a child criminal must be divided into strictly defined phases such as: introduction, establishing rapport, examining episodic memory, moving on to questions relevant to the case, investigating the case, pauses, obtaining unmentioned information, disclosure information, closing and neutral thematizing. In the end, as with every forensic interview, it is necessary to carry out an evaluation that will look at the conducted forensic interview in order to see what were the advantages and disadvantages of forensic interviewing and to determine a good and educated expert who can continue to perform such tasks, because forensic interviewing in general, and especially forensic interviewing of a child, a victim of a criminal act, is not a job that every forensic scientist can perform. |
